Da mi je da napisem nesto / Što na pesmu bi ličilo | Eson Jaos
SAČMARICE STIH
Da mi je da napisem nesto
Par redova samo
Sto na pesmu bi licilo
Kratku i Obicnu
Al odlucujucu
Sa malo reci nebiranih
Zrelih bremenitih
Onako sve kako i jeste
Da stavim u pesmu
Ko oporuka konacnu tesku
Bez trofej reci uglacanih
Ko sacma olova u glavi
Hicem za kraj pevajucim
Vrtesku reci svih
Zaustavi jedan s predumisljajem
Pogodjeni stih.
Na pocinak kad podjem oci mir da mi sklopi
Kad bi moglo na papir da stane
U pesmu da pretocim
Retko upotrebljavanih
Svaku da razgledam ko trofej uglacam
Bez da se premisljam reci biram
sve kako jeste da opisem
da ne opisujem i reci trazim
ceo bol u pesmu takav kakav jeste
ja bih da stavim
pesma val da mi bude da odnese
oluja da bude sve da raznese
bol od pesme veci neka me raznese
pesmu bih ne od reci
skrtih i bremenitih
biranih ko trofej uglacanih
da stvorim pesmu ja snatrih
probudih se i shvatih
da je ne od valova
vec od dana pesma moja izatkana
snatrih od valova pesmu da stvaram ne od reci
do pucine snagom svog zamaha da sežem
u dubinama svoju plitkost da utopim
na dnu mora biser rec pronadjem
ko krilima raspetim nebo i more
u pene zagrljaj da vezem
valovi morski sprudove ko stihove da klesu
nebo i more u zagrljaj da vezem
da iza mene ostane kamen spran i go
sto na suncu od tuge usamljen bljesti.
Da mi je napisem nekoliko redova smo
Sa malo reci puno da kaze
Tih nekoliko redova samo snagom svojom
Sastanak sa smrcu da otkaze
ZAOKRUŽIVANJE
NA NEBU MESEC
MESEC ŽUT
ŽUT I PUT
PUT JE KRUG
KRUG JE PUN
PUN MESEC
MESEC NA NEBU
NA NEBU
ZATVOREN KRUG
KRIVO
Krivo
Od mladosti rane
Nakrivo nasadjeno
Tokom zivota negovano
Obrezivane mu grane
Ukorenjeno
Tvrdokorno krivo
Pretilo je sve da upropasti
Na glavu da mu se obrusi
Al ko korov zilavo
Nije se uspeo od njega spasti
Na kraju ga je ubilo
To shvatanje njegovo krivo
Da mu je za sve u zivotu
Sve drugo krivo bilo
___________________________ Dragi Miroslave,
Ne volim nedelje…lice mi na bolesnika koji jedva ceka sutra da ozdravi..e pa evo ponedeljka..od rano probija Sunce..poranih.
Saljem vam malo “ igrarija“ da vam se danasnji osmehuje dan.
Pozdrav,Sonja
*____________ Nekoliko dana kasnije
Mocna je i zastrasujuca sila nesvesnog.Ziva Sila. Za sve sto nam se desava uvek postoji cvrst razlog iako smislenost pojedinih postupaka i dogadjaja otkrivamo, cesto, tek naknadno a neretko nikada. Od zivotne je vaznosti da odgonetamo njegov genijalan i zanimljiv ali nadasve DELOTVORAN jezik koji komplementaran sa recima tek cini celinu.
Sve ovo pisem jer pokusavam da protumacim i shvatim “ omasku“ vezanu za pesmu SAČMARICE STIH
Dok sam pesmu privodila kraju a kraj je, kao i cela pesma. prepun aluzija..sačma olova u glavi..zaustaviti vrtesku..s predumisljajem hitac..pogodjeni stih… osecala sam se, najblaze receno, uznemireno, predomisljajuci se da li tako nesto treba da stavim na papir i neka zla slutnja i strah su se bili uvukli u mene a posebno znajuci da svaka rec, izgovorena a jos vise napisana, preti ostvarenjem tj. teži da se ispuni.
I ono sto je moja svest odbacila kao neupotrebljivo, moje NESVESNO je vratilo jer je NESVESNO UVEK U FUNKCIJI ZIVOTA pa smo tako dobili konacnu verziju koja se zavrsava sa „nekoliko redova koji ce sastanak sa smrcu da otkazu“.
Ruznjikava pesma kojoj je produzen zivot ili etika iznad estetike.
Hvala na vasem neumornom razumevanju i svako dobro, Sonja
p.s. sad mi je tek lakse
Нема коментара:
Постави коментар
Одобравамо умесне, кратке, и аргументоване коментаре